Prva inženjerka u HELB-ovom timu

Stručnost i svestranost koje ruše predrasude

Voditeljica projekata energetske učinkovitosti te stručnjakinja zaštite na radu Slavica Bardić već je dugi niz godina dio HELB-ovog tima. Njeno cjelokupno radno iskustvo, obrazovanje i interesi govore o profesionalnoj izvrsnosti, sposobnosti i kompetentnosti.

Uz veliko znanje i stručnost krase je neposrednost, srdačnost, toplina i profinjenost. Razgovor sa Slavicom je poticajan i motivirajući jer se iz njenog primjera vidi kako je moguće uspješno svladavati poteškoće i prepreke. Samoinicijativo pokreće projekte te stvara i utemeljuje nove djelatnosti. U koji god projekt uđe, ona ga proširi, osnaži i učvrsti. Nema sumnje, u elektroenergetsku profesiju unijela je novu dimenziju poslovanja.

Kako je tekao tvoj cjelokupni profesionalni put?

Čudan je to put… Zapravo prije nekih 30 godina nisam očekivala da ću raditi ovo što radim. Ideja moga muža i mene je bila imati više djece te da ja budem doma i brinem o obitelji. Tu svojevrsnu idiličnost narušile su ratne okolnosti i morala sam krenuti raditi. Prvo sam radila u njezi osoba s posebnim potrebama u Caritasu, a nakon toga kao profesorica u školi. Posao sam obavljala korektno i uspješno, ali cijelo sam vrijeme tražila radno mjesto za koje sam se školovala, a to je posao inženjerke elektrotehnike. Tijekom razgovora za posao nailazila sam na čuđenja i uvjeravanja da je za ženu najbolji posao u školi. No nisam odustajala. Angažman u HELB-u me iznenadio jer sam dobila sam poziv na radno mjesto godinu dana nakon intervjua za posao.

U HELB-u si prošla različita radna mjesta, razne odgovornosti. Možeš li nam reći detaljnije o angažmanu u firmi?

Prvobitna ideja HELB-a za mene je bilo radno mjesto inženjerke u uredu kao potpora ispitivačima na terenu. Međutim, ubrzo sam shvatila da mi za obavljanje posla jako nedostaje teren. Izlaskom na prvi teren sam otkrila sve čari elektrotehnike: uslijedili su radovi na trafostanicama postavljenima uz autocestu u izgradnji gdje sam se usavršila te postala glavna i odgovorna u HELB-u za mjerenje uzemljenja. Nakon toga radila sam kao pomoćnica glavnog inženjera gradilišta na projektu TE-TO Zagreb gdje su ispitivanja bila i na trenutke spektakularna jer se ipak radi o postrojenju na 110 kV. Jedan od najdražih projekata mi je bio angažman na tada najvećoj vjetroelektrani Vrataruša gdje sam radila kao glavni inženjer gradilišta. Posao je uključivao koordinacije velikog broja ljudi što mi je ostalo u posebno dragom sjećanju, a s druge strane bilo je i teških trenutaka. Pamtim situaciju na velikoj koordinaciji kada sam, kao inženjerka gradilišta, trebala prilično odvažno reći da je postrojenje spremno za stavljanje pod napon, unatoč neslaganju nekih sudionika. Bilo je zaista izazovno rješavati te probleme. Potom sam se educirala za stručnjaka zaštite na radu, a u firmi sam postavila temelje za djelatnost energetskog certificiranja. Bila sam među prvima u Hrvatskoj koji su izvodili certificiranje za UNDP u području energetske učinkovitosti. Također, položila sam majstorski ispit pri Obrtničkoj komori u Zagrebu za mentoricu učenika koja su u sustavu strukovnog obrazovanja, a bila sam voditeljica odjela pripreme i vođenja projekata. U suradnji s kolegama, pokrenula sam razvoj HELB-ove akademije u kojoj bi se educirao kadar iz proizvodnje, mladi inženjeri, djelatnici iz prodaje koji nisu elektro struke, a izvodilo bi se i osposobljavanje radnika iz drugih firmi. Dugo godina sam bila jedna od dva inženjera HELB-a koji su imali ovlaštenje od strane Komore za potpis na svu tehničku dokumentaciju projekata, a sada sam ponosna jer ima još mladih kolega ovlaštenih inženjera.

Navodno postoje predrasude o ženama u profesiji kao što je elektroenergetika. Kakvo je tvoje iskustvo?

Upravo sam proslavila 15 godina rada u HELB-u. Došla sam kao prva inženjerka i još uvijek sam jedina žena u toj struci. Kad se žene upuste u takva zanimanja, njima je jasno kuda idu, ali ponekad nekim muškarcima nije jasno što žena tu radi. Kad je u pitanju činjenica da se žena pojavljuje u trafostanici i da radi neki „tipičan muški posao“, s tim više problema imaju muškarci nego sama žena. Ako se obrazuješ u tom području i želiš to raditi, s tim nema problema.

Od kuda ta energija za tako širok dijapazon radnih mjesta ?

Za uspjeh u poslu i pronalazak motivacije za rad, na prvo mjesto stavljam ljubav prema profesiji. Volim svoj posao i onda ništa nije teško. Štoviše iz toga proizilazi proaktivnost, samoinicijativnost i sve one prijeko potrebne karakteristike dobrog zaposlenika. Isto tako, projekti na kojima radimo ne stvaraju proizvode za jednokratnu upotrebu. Naime gradeći postrojenja koja će tu stajati narednih 30, 40 ili 50 godina stvaramo trajne vrijednosti jer omogućavamo dostupnost električne energije i generacijama koje dolaze. Kada čovjek sudjeluje u nečemu takvom, mora biti i ponosan i zainteresiran, a samim time daje i sve od sebe pa i iznad očekivanja.